opasne greške pri odgoju djece

(NE)RAZUMIJEVANJE DJECIJE PRIRODE

Ako Allah, dž. š., dadne da djeca budu dobra, cestita i plemenita, covjek treba moliti Allaha, dž. š., da im u tome još više pomogne i da ih u tome ucvrsti. Isto tako, ako djeca budu "bezobrazna" i neposlušna, treba moliti Allaha, dž. š., da ih uputi na Pravi put i popravi njihovo stanje

Piše: Nezir Halilovic

Koliko je samo roditelja koji nemaju ni najosnovnija znanja o licnosti i prirodi djeteta?! Iz tog neznanja mogu proizici na desetine greški u pristupu djetetu i njegovom odgajanju. Kao i odrasli, i djeca imaju svoje specificnosti. Ima djece koja se veoma brzo ljute, djece koja se malo smiju, djece koja su umjerena, djece koja su uvijek vesela i razdragana itd. Ako se, nakon prepoznavanja prirode svakog djeteta roditelji prema svima odnose na jedan kaluf, ucinili su najvecu mogucu grešku. Ta greška ce kasnije prerasti u citav niz drugih greški, iz kojih ce se, pak, razviti brojni problemi.

Dugotrajno odsustvo van kuce

Pojedini roditelji zapostavljaju kucu i porodicu i veci dio vremena provode van kuce. Ocevo odsustvo vrlo cesto biva kljucni razlog za zapadanje djece u razna iskušenja, neprilike, tegobe, lutanja i slicno.

Razlozi ocevog odsustva mogu biti raznovrsni, ali su posljedice iste. To može biti:

-Zauzetost poslom;

-Dugotrajna putovanja radi prirode posla ili ekskurzija i odmora;

-Provodenja vremena sa društvom i prijateljima, na odmoru, izletima;

-Cesti izlasci majke iz kuce radi odlaska u kupovinu, posjete, na posao i slicno.

Ovo su bili samo neki slucajevi odsustva i udaljenosti od djece. Svi predstavljaju teške oblike nemara i zapostavljanja djece i svaki od njih rezultira radanjem i razvijanjem negativnih osobina kod te djece i njihovim zapadanjem u raznorazne nedace, teškoce, neprilike, probleme, iskušenja… Koliko ce ljubavi, pažnje, nježnosti, brige, zaštite, sigurnosti i zadovoljstva nepovratno izgubiti ta djeca radi oceve nesposobnosti da odredi prioritete?

Bez obzira na sve obaveze, roditelji moraju ostaviti dio dana za razgovor, druženje i igranje s djecom. Hoce li ce se tada igrati sa svojom djecom, razgovarati, poducavati ih, pricati im poucne price, šetati sa njima…, to zavisi od konkretne situacije. Medutim, svakom djetetu je prijeko potrebno zadovoljavanje potrebe za bliskošcu sa roditeljima i potvrda tog osjecaja. Takav pristup ostavlja nezamjenjivo dragocjene tragove i rezultate u odgoju djece. To je neprikosnoveno potvrdena istina. Djeca koja odrastu u takvom okruženju su stabilna. Samo takva djeca mogu imati bezbrižno djetinjstvo i neopterecenu licnost.

Što se tice roditelja koji sve vrijeme provode u poslovima i obavezama, nikad nece moci ispuniti prazninu u duši svoga djeteta i popraviti svoje greške u djetetovom odgoju. Do kraja života ce morati gledati nedostatke i poremecaje za koje su oni direktni krivci. Takva djeca se cesto odmecu od kuce i bježe od doma i roditelja. Oni ce cigaretama, alkoholom, drogom, muzikom, prostitucijom…, pokušavati popuniti prazninu u svojim dušama koju su im ostavili roditelji.

Dove protiv djece

Nažalost, veliki broj roditelja svakodnevno izgovara razne nepromišljene i neprikladne dove. U ovome posebno prednjace "nervozne" i "nesvjesne" majke, koje, u napadu nervoze, povodom i najmanje sitnice proklinju svoje dijete i uce teške dove: "Da Bog da dobio groznicu", "Da Bog da te izrešetali meci", "Da Bog da te auto pregazilo", "Da Bog da oslijepio, zanijemio," itd. To cesto cine i ocevi. Nakon toga, kad dijete zadesi neka nesreca, tragedija ili iskušenje, roditelji nisu ni svjesni da je to možda njihova dova stigla njihovo dijete, samo u malo izmijenjenom i ublaženom obliku. Proucili su dovu na dijete u momentu kad se primaju dove i dova im je, eto, primljena u ublaženom obliku.

Kad bi dova bila primljena u pravom obliku, onako kako je uce roditelji, sigurno je da bi oni proklinjali i sebe i svoju nesmotrenost do kraja svog života.

Davno je receno da je dova poput bacenog kamena. Neki pogodi, a neki promaši. Zato je Allahov Poslanik, s. a. v. s., upozorio muslimane:

"Ne zazivajte dove na sebe, i ne zazivajte dove na svoju djecu, i ne zazivajte dove na svoj imetak. Da ne potrefite vrijeme u kojem Allah prima dove, pa vam se one i usliše" (Muslim, 4/2.304).

Umjesto takvog pristupa, svaki covjek bi trebao što više moliti Allaha, dž. š., za svoju djecu. Svaki covjek koji se obraca Allahu, dž. š., tražeci pomoc za odgoj svoje djece, može se i nadati toj pomoci. Allah, dž. š., uvijek se odaziva iskrenim dovama Svojih robova, i svaki covjek koji se obrati za pomoc, sigurno ce je i dobiti zajedno sa olakšanjem i strpljivošcu, a rezultat njegovog napora i truda u odgoju djece, nakon toga, sigurno ce biti uspješan i izvanredan. Ako Allah, dž. š., dadne pa djeca budu dobra, cestita i plemenita, covjek treba moliti Allaha, dž. š., da im u tome još više pomogne i da ih u tome ucvrsti. Isto tako, ako djeca budu "bezobrazna" i neposlušna, treba moliti Allaha, dž. š., da ih uputi na Pravi put i popravi njihovo stanje.

Treba se maksimalno cuvati proklinjanja djece. Ako se nakon toga djeca još više iskvare i zagrizu u poroke, roditelji moraju biti svjesni da su oni i njihove dove krivi za to pogoršanje.

Uskracivanje nježnosti i ljubavi

Navedena uskracivanja, na prvom mjestu, zadiru u dubinu djetetove duše i prozvode teško osjecanje odbacenosti, bezvrijednosti itd. Niko ne može normalno živjeti bez tih osjecanja, pa tako ni dijete, i ono ce sigurno krenuti u potragu za tim izvan porodice. Kad jednom uspije pronaci sve to van porodice, jasno je šta ce to znaciti i cime ce rezultirati.

Škrtarenje prema djeci

Nasuprot roditeljima koji besmisleno razbacuju svoj novac na djecu, ponekad se dogada da roditelji škrtare na svojoj djeci i štede na njima više nego što je to potrebno. Rezultat takvog odnosa je razvijanje osjecaja tjeskobe i brojnih nezadovoljenih potreba. Ta djeca ce odrastati pod pritiskom brojnih potreba i uvijek ce težiti njihovom zadovoljavanju. Postoji izuzetno velika vjerovatnoca da ce ih takva situacija i to stanje odvesti u pokušaj zadovoljenja uskracenih potreba putem krade, ili, još gore, traženjem od drugih ljudi.

Takva situacija i odnosi u porodici su najbrži put da se dijete nade u okrilju kriminalaca i raznih pokvarenih osoba.

Pravljenje razlike medu djecom

To je, takoder, jedan on najcešcih i najociglednijih poremecaja u odgoju djece. Nesvjesni posljedica ove greške, nažalost, izuzetno veliki broj roditelja pravi razliku medu djecom i time djelimicno ili u potpunosti zapostavlja obavezu pravednosti i jednakosti prema djeci. U ovakvim slucajevima uopce nije bitno je li to razlikovanje djece ekonomske, materijalne ili cisto emotivne prirode. Ima roditelja koji razlikuju djecu u novcu koji im daju, u darovima, u igri, šali, zabavi, darovanju pažnje, ljubavi itd.

Sve to proizvodi najteže oblike zavisti i ljubomore medu djecom i neizostavno utice na grupiranje i podjelu djece na "ljubimce" i "maze", te zapostavljene i prepuštene samima sebi. Takvo stanje nerijetko prerasta u otvorenu i trajnu mržnju medu djecom i mržnju spram roditelja. Napretek je primjera takve greške. Najcešce se dogada da roditelji jednom djetetu, obicno starijem, daju znatno veci iznos nego mladim ili da mu kupe automobil, ožene ga, kupe mu plac za kucu, a nerijetko mu je i sagrade.

Kad takve roditelje upitate: "Šta je sa mladom djecom?", uglavnom dobijate odgovor:

"Njima cu sagraditi kad porastu".

Ako, pak, upitate za kcerke, takvi roditelji ce reci: "One ce se poudati i kod svojih muževa zateci sve što im treba".

Nema nikakve sumnje da su takav nacin razmišljanja i stav u potpunosti pogrešni i suprotni pravednosti.

Ko od nas ima garanciju da ce doživjeti odrastanje mlade djece? I, ko od nas ima garanciju da ce nakon tog perioda posjedovati potrebni novac i snagu?

Kcerke, bez obzira što ce se udati i odseliti kod svojih muževa, takoder imaju svoja prava kod roditelja. Možemo zakljuciti da je obaveza roditelja da, svaki put kad jednom djetetu daruju nešto, to isto daruju i ostaloj djeci, pa makar to pohranili i sacuvali za kasnije. U najmanju ruku, mora zapisati šta je i koliko dao i naglasiti da je to uzeto iz toga i toga imetka. Nakon toga ce se ili neizmireni racuni prema mladoj djeci racunati kao ocev dug koji se mora izmiriti ili ce taj dio biti izuzet i podijeljen mladoj djeci u momentu podjele naslijeda.